Poreč – Crkva Gospe od Anđela – Nepoznati mletački slikar; 1770. -1800.
Ulje na platnu, 272 x 142 cm
Smještaj: na prvom bočnom oltaru lijevo
Kompozicija slijedi uobičajeni raspored svetaca na kasno-baroknim oltarnim palama s likovima raspoređenim po cik-cak uspinjućoj liniji. Sv. Nikola u raskošnoj biskupskoj odjeći kleči na kamenom popločanoj obali u blizini okruglog stupa za vezivanje brodova. Iznad njega je smještena Bogorodica s Djetetom na oblacima i anđeo koji drži svečevu mitru. U pozadini se otvara morski krajolik s brodom razapetih jedara, a tri velike kugle pored putta u prednjem planu sličnije su metalnim utezima na brodovima no zlatnim jabukama sv. Nikole. Svetac je zadržao patetičnu baroknu retoriku, a anđeli do njegovih nogu ljupkost i opuštenost rokokoa. Fizionomija Bogorodice s klasičnim, grčkim profilom i veliki anđeo na oblacima do nje pokazuju pak naglašenije približavanje klasicističkim strujanjima u mletačkom slikarstvu posljednje trećine stoljeća. Zaokupljenost detaljima u ikonografskom određenju sv. Nikole, zaštitnika pomoraca i istoimene porečke bratovštine, govori pak o sukladnosti sa zahtjevima pučke pobožnosti. Prema tekstu Francesca M. Polesinija (1849:112) pala izvorno nije bila smještena u Crkvi Gospe od Anđela. Potječe iz porečke katedrale, odakle je 1846. godine, nakon obnove biskupa Peteanija, zajedno s oltarom premještena na današnje mjesto “(…) l’altare della Concezione e di S. Nicolo della confraternita dei Marinari furono levati dal loro antico posto, sono stati trasportati nelle due nicchie, ch’erano vuote, e cola inalzati per opera della detta confraternita e della mia famiglia, che sopra il primo ha il jus patronato”.
Oltar je sredstvima bratovštine pomoraca bio obnovljen prije 1749. “eretto di nuovo con buoni marmi”, kao što to spominje Antonio Vergotin u tekstu povodom svečane translacije relikvija sv. Maura i sv. Eleuterija u porečku katedralu (1749:24). No, sudeći prema likovnim obilježjima pala je naručena u jednoj od mletačkih radionica u posljednjoj trećini 18. stoljeća. AlbertoCraievich (u: Istria 1999 [2001] :i68, kat. 310) je smješta u krug utjecaja Gasparea Dizianija, odnosno približava opusu njegovog sina Giuseppea. Tipologija likova se, međutim, bitno razlikuje od poznatih Giuseppeovih djela, a autor porečke pale je slikarskim oblikovanjem bliži strogim akademskim formama klasicizma.
Iako se Bogorodica s Djetetom i su. Nikolom likovnom vrsnoćom izdvaja među anonimnim djelima kasnog 18. stoljeća u Istri, njezino loše stanje sačuvanosti s ovješenim i naboranim platnom, brojnim retušima te raspucalom i potamnjelompovršinom, otežava analizu oblikovanja i forme, pa tako i pouzdaniju atribuciju prije restauratorskih radova.
Bibliografija: CRAIEVICH, u: Istria 1999 [2001] :168, kat. 310.
VB